Razlozi zašto su peptidi nestabilni

 

Reakcija deamidacije:U reakciji deacilacije, Asn/Gln ostaci se hidroliziraju da formiraju Asp/Glu.
Postupak ne-enzimske reakcije deamidacije. postoji Asn-Gly- Amidne grupe u strukturi se lakše hidroliziraju, a amidne grupe koje se nalaze na površini molekula se također lakše hidroliziraju nego amidne grupe unutar molekula.
 

Dva su glavna razloga zašto se oksidirane polipeptidne otopine lako oksidiraju.
Prvo, postoji kontaminacija peroksidom u otopini.
Drugi je spontana oksidacija polipeptida.
Od svih aminokiselinskih ostataka, Met, Cys i His, Trp, Tyr itd. su najosjetljiviji na oksidaciju. Parcijalni pritisak kiseonika, temperatura i puferski rastvor takođe imaju uticaj na oksidaciju.

 

hidroliza:Peptidne veze u polipeptidima se lako razbijaju hidrolizom. Ovisno o Asp Peptidne veze koje su uključene u formiranje lakše se kidaju od drugih peptidnih veza, posebno Asp-Pro i Asp-Gly peptidnih veza.

 

Stvaranje pogrešnih disulfidnih veza:Razmjena između disulfidnih veza ili između disulfidnih veza i sulfhidrilnih grupa može formirati pogrešne disulfidne veze, što rezultira promjenama tercijarne strukture i gubitkom aktivnosti.

 

Racemizirati: ukloniti Gly Osim, svi ostaci aminokiselina Svi atomi ugljika su kiralni i skloni su reakcijama racemizacije pod baznom katalizom. u Asp Ostaci su najosjetljiviji na reakcije racemizacije.

 

-eliminirati:-Eliminacija se odnosi na aminokiselinske ostatke u Eliminaciji grupa na atomima ugljika. Cys, Ser, Thr, Phe, Tyr Svi ostaci mogu proći kroz -Eliminirati degradaciju.
u alkalnom PH sklonom da se desi -Eliminacija, temperatura i joni metala također imaju uticaj na to.

 

Denaturacija, adsorpcija, agregacija ili denaturacija precipitacije općenito se odnose na uništavanje tercijarne strukture i sekundarne strukture. U denaturiranom stanju, peptidi su često osjetljiviji na kemijske reakcije i njihovu aktivnost je teško oporaviti. Tokom procesa denaturacije polipeptida, prvo se formiraju intermedijeri. Obično je rastvorljivost međuproizvoda niska i oni se lako agregiraju i formiraju agregate, koji zauzvrat formiraju vidljive precipitacije.
 

Preporuke za poboljšanje stabilnosti peptida

 

1) mutageneza{1}}usmjerena na lokaciju: Stabilnost polipeptida može se poboljšati sredstvima genetskog inženjeringa da se zamijene ostaci koji uzrokuju nestabilnost polipeptida ili da se uvedu ostaci koji mogu povećati stabilnost polipeptida.


2) hemijska modifikacija:Postoje mnoge metode hemijske modifikacije polipeptida, a najproučavanije su PEG Grooming. PEG To je u vodi{1}}topivo polimerno jedinjenje koje je razgradivo u tijelu i nije-toksično. PEG Nakon kombinovanja sa polipeptidima, može poboljšati rastvorljivost polipeptida, prilagoditi biokompatibilnost, poboljšati termičku stabilnost, oduprijeti se razgradnji proteazama, smanjiti antigenost i produžiti poluživot u tijelu-. Odabir odgovarajuće metode modifikacije i kontrola stepena modifikacije može poboljšati ili poboljšati biološku aktivnost originalnog proizvoda.


3) aditiv:Stabilnost peptida može se poboljšati dodavanjem aditiva kao što su šećeri, polioli, želatina, aminokiseline i određene soli. Šećeri i polioli povećavaju stabilnost peptida prisiljavajući više molekula vode oko proteina pri niskim koncentracijama. Tokom procesa-sušenja zamrzavanjem, gore-spomenute supstance također mogu zamijeniti vodu i formirati vodonične veze sa polipeptidom da stabilizuju prirodnu konformaciju polipeptida, a također mogu povećati temperaturu staklastog prijelaza liofiliziranog-proizvoda. Osim toga tenzidi kao što su SDS, Tween, Pluronic, mogu spriječiti površinsku adsorpciju, agregaciju i precipitaciju polipeptida.


4) Liofilizirano{1}}osušeno:Niz hemijskih reakcija koje se dešavaju u polipeptidima kao što su deamidacija, -eliminacija, hidroliza itd. zahtijevaju sudjelovanje vode, a voda se također može koristiti kao mobilna faza za druge reaktante. Osim toga, smanjenje sadržaja vode može povećati temperaturu denaturacije polipeptida. Stoga, liofilizacija poboljšava stabilnost peptida